o nama
Iako sam se sa kaktusima sretao i pre 1993. godine, to je godina koju smatram početkom svog bavljenja ovim čudnim biljkama. Prva biljka u mojoj kolekciji je bila Pachyphytum compactum. Iako sam dobro poznavao naše lokalne biljne vrste, ova mi je izgledala kao da nije sa planete Zemlje. Tu biljku sam kupio pred 8.mart u Bulevaru Revolucije u Beogradu. Prodavac je bio moj poznanik, a kasnije i prijatelj Gabor koji je iz jedne gajbe izabrao tu biljku. Umesto da je poklonim ja sam je zadržao i . . . tako je sve to počelo za mene.
Mogu slobodno da kažem da su mi ove biljke promenile život i to na više načina. Upoznao sam dosta ‘kolega po hobiju’ od kojih su danas neki moji veoma dragi prijatelji. Na žalost neki od tih prijatelja danas više nisu živi i žao mi je što neće biti u prilici da vide ovu prezentaciju.
Dobar deo svog slobodnog (i onog koje to nije) vremena provodim sa ovim biljkama. Sa mnogima sam od semena. Mnoge cvetaju i već su velike. Naravno, mnoge sam izgubio i to uglavnom u prvih par godina zbog neznanja, a kasnije zbog povremenog zanemarivanja.
U početku su biljke rasle na metalnoj polici uz zid kuce, a zimovale su u podrumu i u zastakljenoj verandi. Tokom 2000.godine sam sa ocem napravi prvi, manji staklenik od 25 kvadratnih metara. Prvo klijalište je bio stari frižider. Mislim da je to bila prekretnica.
Tada sam počeo i da uzgajam biljke za prodaju. Zatim posle par godina još jedan staklenik. Ubrzo posle toga počeo sam da biljke iz kolekcije iznosim preko leta na platformu iznad pomoćne prostorije jer im je tokom sezone bilo tesno i pretoplo u staklenicima. Uskoro će biti još jedan novi i veći staklenik, a zatim . . .
Ne mogu da kažem šta mi pričinjava veće zadovoljstvo kada sam sa ovim mesnatim biljkama: da li kada na klijancima vidim prvi čuperak bodlji, ili kada prvi put procvetaju ili kada počnu da prave pelcere i da liče na ‘odrasle’ biljke. U svakom slučaju draže su mi one biljke koje sam ja sam odgajio od semena, a sigurno su mi najdraže one koje sam dobio na poklon. I sada posle dosta godina uglavnom pamtim koje sam biljke od koga dobio.
Danas smem slobodno da kažem da sam ponosan na svoju zbirku kaktusa i ostalih sukulenata. Preko 1500 različitih taksona (vrsta, podvrsta, formi, varijeteta) iz skoro svih familija koje sadrže sukulentne biljke je retkost na ovim prostorima.
Naravno deo uživanja sa ovim biljkama je i u njihovom pokazivanju ostalim ljubiteljima. Ako preskočimo uzvike divljenja, najzabavniji su mi komentari iznenađenja: ‘vidi ovo ti je neka nova biljka’ – a ustvari se radi o biljci koja je kod mene nekoliko godina. To je nešto što i ja osećam ponekad – u tolikom broju biljaka nemoguće je sve videti i često mi neke od njih izgledaju kao nešto novo.
Biljke sam nabavljao na različite načine – kupovao, dobijao na poklon, sejao. Engleska, Nemačka, Česka, Mađarska, Rumunija, Holandija, SAD, Tajland, Južna Afrika – samo su neke od zemalja iz kojih sam nabavljao biljke. Sakupljao sam sve do čega sam mogao da dođem. I još uvek sam u toj ‘fazi’. Naravno i ja imam svoje ‘favorite’. Prednost dajem tzv. ‘ostalim sukulentama’, a pre svega biljkama iz rodova Euphorbia, Echeveria, Haworthia. Među kaktusima to su biljke iz roda Gymnocalycium, Copiapoa, Ferocactus i td.
Mislim da su zaljubljenici u sukulentne biljke ‘posebna fela’. To nisu samo obični ljubitelji cveća. Sakupljanje kaktusa je sličnije nekim drugim hobijima kao što je, na primer, sakupljanje starog novca, satova, poštanskih markica i sl. I nikad nema dovoljno vremena da se ispričaju sve priče kada se sakupi više ‘kaktusara’. Upravo zbog toga sam morao da ‘rezervišem’ jedan dan, i to nedelju pre podne, za posete ljubitelja meni i mojoj kolekciji.
Zbog standardne gužve u staklenicima tokom zime, staklenici su otvoreni za posete od polovine aprila do polovine oktobra. To je uglavnom i period tokom koga prodajem biljke.
Sve ovo bi izgledalo drugačije da nisam imao podršku od svoje porodice: majke Mileve, oca Nikole, supruge Radice i naravno klinaca Nikole i Ivana. Nadam se da će bar jedan od njih dvojice ‘naslediti’ sklonost ka ovim biljkama.









